Povijest o stvaranju ovog najvažnijeg kompilacijskog albuma yu rocka može se slobodno smjestiti još koncem šezdesetih u Beograd kada je postojala velika rock scena koja je za svega par sezona nestala i iza sebe nije ostavila nikakav zvučni zapis. Tada je gotovo svaka ulica imala svoj VIS koji je vikendom svirao igranke i zabave smještene u razne omladinske domove, studentske gimnastičke dvorane, zadružne domove ili na povremene gitarijade. No, glavna boljka svih bandova je bila težnja za čistom zabavom u kojoj je osnovni prestiž predstavljalo što vjernije skidanje i sviranje hita no.1 s valova radio Luxemburga koji se mogao slušati jedino na srednjevalnom radio prijemniku. Budući da je tada malo tko imao magnetofon (a kazetofoni još nisu bili pušteni u opticaj javnog korištenja), a radio valovi su često bili ometani zvukovima susjednih radio stanica, svi ti bandovi su skidali i svirali stvari slušajući radio, pa se često događalo da to što su skinuli uopće niti malo ne liči na original. U svemu tome jedino je bila važna zabava bez ikakvih tenzija za stvaranjem vlastitog originalnog izraza ili rock kompozicija. Tako su VIS-ovi svirali razne trivijalne šansone koje su čuli zajedno s Stonesima, Beatlesima, The Doors, Deep Purple, Yardbirds ili The Who što je djelovalo potpuno konfuzno, no malo tko je zadirao u samu suštinu svih tih različitih stilskih odrednica. Kada su se koncem šezdesetih počele pojavljivati inozemne ploče na domaćem tržištu, VIS-ovi su naglo počeli nestajati, a zajedno s njima i sve silne rock zabave jer se pojavio novi trend. Više nikoga nisu zanimale obrade tuđih kompozicija koje je svatko mogao kupiti i slušati kod kuće i na domaćim radio programima (doduše u vrlo ograničenoj količini), već su se počeli javljati prvi autori koji su pokušavali skladati vlastite kompozicije po uzoru na inozemnu ponudu. Tako je tijekom sedamdesetih Beograd imao svega nekoliko sastava - Korni grupu, S vremena na vreme ili Yu grupu kao najintresantnije predstavnike rocka. No, zamiranjem svih silnih VIS-ova, nestale su i prostorije u kojima bi se mogli održavati koncerti, tako da Beograd praktički cijelo sedmo desetljeće nije godišnje mogao ponuditi više od petnaestak koncerata. A ako ih je i bilo više, mahom su to bili nastupi velikih zvijezda poput Bijelog dugmeta, Čolića i raznih popularnih estradnih zvijezda uglavnom zabavne glazbe. Zbog toga praktički nije niti postojala čvrsta rock scena u Beogradu kakvu je primjerice imalo Sarajevo ili Zagreb tih godina. Prvi pravi i komercijalni rock proboj iz Beograda napravila je Riblja čorba koja se pojavila 1978., a godinu dana kasnije i Generacija 5. Prvo odgovarajuće mjesto u Beogradu koje je širom otvorilo vrata rocku bio je Studentski kulturni centar koji je koncem sedamdesetih u svoj program uvrstio omogućavanje proba svim mladim bandovima, te održavanje njihovih koncerata koji su, naravno bili besplatni. Tako se stvorila idealna prilika svima koji su željeli nešto svirati, pa su se ubrzo počeli osnivati različiti rock sastavi.
I upravo na tom mjestu, u takvoj klimi rođena su ova tri sastava koja čine najlegendarniju kompilaciju yu rocka i jedan od sasvim sigurno najutjecajnijih albuma svih vremena kojim je započeo nevjerojatan kreativni i komercijalni uspon yu rocka. Od sva tri sastava prvi je nastao Šarlo akrobata nakon razlaza banda Limunovo drvo u kojem je svirao Milan Mladenović (gitara, vokal). Bubnjar Ivica Vdović - Vd došao je iz sastava Suncokret u kojem je svirao s Borom Đorđevićom, dok je Koja (bas) bio sam svoj majstor i praktički nije imao nikakav značajniji aranžman. Njihovi glazbeni interesi su bili različiti - Milan je volio sofisticirane izvođače poput XTC, Bauhaus, P.I.L., Joy Division, Vd je prije dolaska u band slušao razne hard rock, punk i new wave sastave, a Koja sve i svašta - od bluesa do reggaea i ska. Zbog toga su njihovi nastupi bili vrlo energični i otkačeni, nabijeni neobičnim spojem utjecaja ova tri zasebna individualca. Interesantno je da je u prvoj postavi gitaru svirao Dragomir Mihajlović koji je nakon samo jednog koncerta (kada su bili predgrupom Pankrtima 1980.) napustio sastav, a vratio se 1983. na prvom albumu Katarine II gdje je ostao tek jednu sezonu.
Električni orgazam je nastao netom nakon nekoliko nastupa Šarla, a oformili su ga tri dobra prijatelja Ljubomir Đukić - Tigar (klavijature, vokal), Srđan Gojković - Gile (gitara, vokal) i Ljubomir Jovanović - Jovec (gitara) koji će zajedno ostati 5-6 godina u kojima će band objaviti nekoliko svojih najboljih i najkreativnijih albuma. Svi zajedno su obožavali agresivni punk, The Strangles, The Doors i David Bowiea, pa su od svih novih sastava bili najbučniji. Nisu imali stalnog bubnjara, već su ga za nastupe posuđivali iz raznih beogradskih sastava. Posljednja je u band došla mlađahna Marina Vulić koja je počela s njima svirati bas kad joj je bilo 14 godina.
Od ova tri banda prisutna na kompilaciji, Idoli su imali najneobičniju priču osnutka. Oni u stvari uopće nisu bili osnovani da budu rock sastav jer nitko nije znao svirati. Vlada Divljan je pokušavao svirati bubnjeve, Srđan Šaper je svirao gitaru, a Nebojiša Krstić bas, no nikome ništa nije polazilo za rukom. Kada su se 1979. sreli s Papićem koji je tada došao iz vojske gdje je skupio neka iskustva i počeo se baviti umjetničkom fotografijom, još praktički nepostojeći band angažira ga za foto sessione koji rezultiraju vrlo uspjelim fotografijama. Iz čiste šale nazivaju band Dečaci i objavljuju svoje fotografije po raznim novinama šireći tajanstvenu famu o svojem djelovanju. Tako su prilikom proslave Dana žena objavili niz prigodnih fotografija prozvanih "Dečaci emancipuju žene" što je vrlo efektno odjeknulo u medijima, tako da su silom pritiska htjeli - ne htjeli morali konačno nešto uraditi i konkretno. Shvatili su da sa svojim sviračkim znanjem ne mogu daleko, pa su angažirali Zdenka Kolara da im svira bas, dok se Vlada orijentirao na gitaru i naučio nekoliko osnovnih akorda. Srđan i Nebojiša su se zadužili samo za neke jednostavne udaraljke, dok su bubnjeve i klavijature svirali ljudi sa strane (Dragan i Boža). Rezultat čiste početne zafrkancije koju su radili po medijima objavljujući slike o budućem "velikom bandu", odveo ih je u studio gdje su snimili jedan od najboljih yu rock singlova svih vremena - "Retko te viđam sa devojkama / Maljčiki" u produkciji Gorana Bregovića koji je prvo objavljen kao poklon čitateljima lista "Vidici". Navodno je početna verzija "Maljčika" glasila "… usrane zore bude me iz sna, usrana jutra, usran sam i ja…". Ubrzo su shvatili da su sa šalom otišli prilično daleko jer su novine počele objavljivati članke o njima, a rock kritika je u nevjerici komentirala ovaj neočekivani singl svim mogućim epitetima, pa su ozbiljno pljunuli u šake i prihvatili se instrumenata i komponiranja novih kompozicija. Svoj prvi javni nastup održali su 1981. u SKC-u i tada se zaista pokazalo da sve ono što su napravili s efektnim potezima reklamiranja svojih slika po omladinskoj štampi ima itekakvog smisla. Predstavili su se kao izuzetan band koji ima svoj stav, koncept, projekt i vlastiti originalni stil.
"Paket aranžman" je zamišljen kao pokušaj dokumentiranja bg rock scene koja se počela stvarati u sklopu SKC-a i istu ponuditi tada naveliko aktivnoj sceni Zagreba koji je gotovo svakodnevno imao po nekoliko koncerata na različitim lokacijama. U Zagrebu se tada sviralo u Kulušiću, Lapidariju, Saloonu, Domu sportova, Studentskom centru… i svatko tko je imao malo pameti u glavi tada je mogao bez problema organizirati i održati koncert gdje god da bi se sjetio. Tada su već naveliko prašili Film, Haustor, Stidljiva ljubičica, Patrola, Parlament Kazalište je već imalo dva albuma, Azra i Aerodrom jedan, Valjak tri, a došljaci poput Pankrta, Leb i sol, Buldožera, Labaratorije, Bijelog dugmeta ili Čorbe su već imali veliku reputaciju zahvaljujući svojim albumima tako da je Zagreb postao glavnim centrom rock koncerata i stvorio najjaču klupsku scenu ikad zapamćenu u Jugoslaviji.
Ova kompilacija je stoga prikazala tri najrazvikanija rock sastava beogradske scene tih dana. Najaktivniji i najusviraniji su bili Šarlo akrobata koji su na albumu zastupljeni s četiri kompozicije - "Oko moje glave", "Mali čovek", "Niko kao ja" i "Ona se budi". To su pjesme koje su prikazale potpuno novi aranžerski pristup prema rocku - čudan i britak Kojin melodični bas u spoju tvrdog funka i harmoničnih dionica, neurotično ekspresivna Milanova svirka gitare koja izražava bijes i frustracije, te koncizan Vd-ov bubnjarski ritam prožet reaggeom i raznim ritmičkim varijantama uz neobične tekstove koji su metaforički prenosili njihovu jednostavnu poruku da više ništa neće biti u rocku onako kao što je to bilo u slučajevima mnogih bg rock bandova. Vd je jednom prilikom rekao da mu se ogadila cijela slika koju su mediji stalno stvarali neprestano kukajući kako yu rock scena kaska po nekoliko godina za glavnim svjetskim tokovima tražeći nekoga tko bi bio pionir u donošenju novih ideja. Jugoslavija je bila godinama periferija Evrope, hard rock i heavy metal su stigli s dobrih desetak godina zakašnjenja, reaggea se malo tko doticao, a elektronike uopće nije bilo, dok je punk bio još u pravim povojima. Zbog toga je Šarlo napravio relevantnu presliku svega onoga što se tih godina događalo u svijetu - reggae, ska, new wave i power pop s vlastitim kreativnim zamislima. Skinut je i singl "Ona se budi" (poleđina je "Mali čovek") koji je proglašen jednim od najboljih singlova 1981., postao je ogromnim hitom i svakako jednom od najbolje odsviranih reggae kompozicija na ovim prostorima zbog toga jer je Šarlo potpuno ovladao zakonima i strukturom ovog stila koji nije niti malo banalan zbog ravnoteže i tzv. ritma koji graniči s gotovo "usporenim metabolizmom".
Električni orgazam je osim rada na ovoj kompilaciji paralelno radio i materijale za budući album pa je izbor za "Paket aranžman" pao na njihova tri uigrana koncertna favorita - "Krokodili dolaze", "Vi" i "Zlatni papagaj". Oni su svirački bili s daleko manje iskustva od Šarla, stoga su ove njihove kompozicije daleko jednostavnije. A i sami utjecaji koje su Gile, Jovec i Tigar pokupili slušajući punk i glam nisu im dozvolili glazbene egzibicije. Zbog toga su pjesme kratke i troakordne, nabrušene punk bijesom i frustriranim Giletovim vokalom koji pjeva vrlo ekspresivne metafore na račun bogatih tatinih sinova ("Zlatni papagaj"), ljudskog beznađa velegrada ("Vi") i morbidnog prikaza apokalipse ("Krokodili dolaze"). Ove posljednje dvije će se u nešto izmijenjenoj produkciji pronaći i na njihovom debiju.
Najdomišljatiji kreativni (mada ne i svirački) poduhvat napravili su Idoli. Svoje glazbeno neiskustvo nadomjestili su konceptom art - kompozicije. Tako su u pjesmi "Amerika" koja traje punih osam minuta iskoristili šalu poigravanja jednim te istim akordom koji se hipnotički ponavlja u beskraj stvarajući neopisivu minimalističku dosadu. Linearna podloga basa i bubnja na koju je prilijepljena gitara koja ponavlja jedan jedini ton svakako nije nikakva velika mudrost, no kada se na to još stavi vokal "A je kažem a, a gde je Amerika" čitav smisao dobiva potpuno drugi oblik. Šala? Ozbiljnost? Umjetnost? Koncept? Bilo kako bilo Idoli su potpuno dočarali svoj neobičan pristup prema stvaranju rock kompozicije u kojoj slušatelja navode da sam stvara sliku o tome što bi to trebalo biti. "Schwule uber Europa (omorina nad Evropom)" je također jedan sličan pokušaj artističkog poigravanja s minimalizmom koji je ovdje podijeljen u dva dijela - prvi je relativno jednostavan rock komad uz pratnju vojničke koračnice, dok drugi, daleko nabrušeniji i brži vokalno asocira na jezovitog nacističkog diktatora. Zatim "Maljčiki". Dobro znani tekst o ponositoj radničkoj snazi socijalističke zajednice koja vozi bicikle, ide na posao, velike fabričke peći tope rudu, žetva je bogata, cijela zemlja je razdragana, pjesma se ori… Ska u prvom dijelu pjesme i urnebesni kazačok u drugom asocijativno su se obračunale s komunizmom, Rusijom, politikom. Kako god da se okrene, ovdje su Idoli iznijeli pravu sliku socijalizma na vidjelo. Nikoga nisu uvrijedili, a rekli su svoj stav da za njih to ništa nije ozbiljno za što bi valjalo ginuti. "Plastika" im je tipičan new wave u stilu Orgazma gdje su kroz potpuno jednostavni tekst (haiku) opisali cijeli oklop koji je ovijen oko čovjeka u zatvorenom sistemu koji se ne može promijeniti. Njihov cjelokupni umjetnički dojam koji su ovdje zabilježili naznačio je ogroman stvarateljski potencijal kojim su prošarali aktualnim svjetskim tokovima - Amerika, Rusija, marksizam, nacistička povijest… Što bi bilo da su se još dotaknuli Kine ili nuklearnog naoružanja?
"Paket aranžman" je kroz ova tri banda koji su radili tri potpuno različite stvari spojio kvalitetu na jedno mjesto, upravo ono što je svim beogradskim grupama manjkalo kroz proteklih petnaestak godina. Donio je sofisticiran izraz, novu i svježu krv, te smjer u kojem će krenuti svi nakon njih. Yu rock je ovime radom prerastao u vrlo unosan financijski posao, album je razgrabljen u svega nekoliko mjeseci, a cijela scena je doživjela nevjerojatan komercijalni procvat. Klubovi su bili krcati, koncerti fantastični, ploče su se prodavale u stotinama tisuća primjeraka i u svega 2-3 godine rodilo se mnoštvo novih imena koja su zapečatila trajnu povijest jedne iznimno kvalitetne rock generacije.
http://rapidshare.com/files/9391988/_arlo_Akrobata__Idoli__Elektricni_Orgazam.rar
(tekst i link preuzeti sa http://www.yebada.bloger.hr)
Нема коментара:
Постави коментар